svijet računala1

srijeda, 05.03.2008.

Video tutorijal kako reinstalirati windows xp

Video tutorijal kako formatirati tj.. nanovo instalirati windows xp na hard disku

05.03.2008. u 16:11 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 03.03.2008.

Informatički Riječnik

Informatički Rječnik
A

@: at, at sign, ape, cabbage, cat, commercial at, cyclone, each, monkey, snail, rose, strudel, vortex, whorl, whirlpool… Znak kojemu je u ACSII znakovniku pridruzen broj 64; primjenjuje se u pisanju adresa elektronicke poste tako sto odjeljuje ime korisnika od domene na kojoj ima otvoren korisnicki racun.

Access number – Pristupni broj: Telefonski broj kojim pretplatnik ostvaruje vezu s cvorom veze.

Access server: Pristupni posluzitelj.

Account: Mrezno ime korisnika, identitet korisnika. Slovobrojcani niz zasticen lozinkom, koje se daje korisniku kad preko telefnske mreze pristupa sustavu.

ADN: (Advanced Digital Line) Digitalna linija brzine prijenosa od najcesce 56 kbps (kilo bita u sekundi). Zakupljeni vod.

Adress - Adresa: svakoj web stranici na Internetu se dodjeljuje jedinstvena prepoznatljiva adresa. Adresu prepoznajemo i kao URL (Uniformed Resoure Locator).

ADSL: (Asymmetric Digital Subscriber Loop) Standard za prijenos videopodataka telefonskom linijom (bakrene zice); razvijen u americkim telefonskim tvrtkama kao rezultat natjecanja s tvrtkama za prijenos kabelske televizije za prevlast na trzistu telefonskih i televizijskih usluga; omogucuje prijenos podataka brzinama od 1,544 Mbps do 8,448 Mbps; sin. Asymmetric Digital Subscriber Line.

Alias: Pseudonim, alternativno ime ili oznaka koja se koristi za naslovljavanje poruka pojedincima ili skupinama korisnika na mrezi; drugo ime racunala na Internetu.

Alta Vista: Program za pretrazivanje (search engine) i automatsko indeksiranje velikog broja World Wide Web stranica koji je utemeljila tvrtka Digial.

Alternative routing: Alternativno preusmjeravanje. Postupak usmjeravanja poruka priopcajnim kanalom uporabom trenutacno slobodnih medumjesnih vodova i centrala; biranje neizravnog ili duzeg puta pri prenosenju poruka, jer se to trenutacno ne moze obaviti najkracim putem.

America OnLine: Vodeca amercka tvrtka za pruzanje komercijalnih informacijskih usluga na Internetu. Utemeljena 1985. Godine, sjediste Dulles, Virginia. Godine 1995. Preuzima od Compuservea vodeci polozaj medu komercijalnim mreznim sustavima.

Anonymus FTP - Anonimni FTP: Korisnici dobivaju pristup udaljenom posluzitelju (server) preko FTP-a (File Transport Protocol), bez da zapravo imaju korisnicki racun (account) na tom istom posluzitelju. Kod spajanja na posluzitelj, korisnik upisuje svoju e-mail adresu na mjesto lozinke, a sistem koji podrzava ovakav servis dodjeljuje user name “anonymous”.

Applet: minijaturna aplikacija, program, koji pridruzuje dokumentu i s mreznog cvora na Internetu zajedno s dokumentom salje korisniku; program pretraznik na korisnikovom racunalu (npr. Netscape Navigator, Internet Explorer,…) izvodi taj program i omogucuje pregledavanje HTML dokumenta.

Archie: Programski alat za pretrazivanje i pronalazenje informacija na Internetu; za odredivanje mjesta i brzo pronalazenje koristi indeksne datoteke i lokacije na Internetu.

Archive - Arhiva: Velika datoteka, najcesce kopresirana (sazeta), koja sadrzi vise manjih datoteka u sebi. Format arhive je najcesce ZIP, TAR, ARJ, LZH, UC2.

Archive site: Stranica koja sadrzi arhive razlicitog sadrzaja kojima korisnici mogu pristupati ili s njih skidati podatke FTP-om ili E-mailom.

ARJ: Omogucava korisniku pohranjivanje jedne ili vise datoteka u kompresiranom formatu. Osobito dobar za kompresiju baza podataka, grafickih datoteka i velikih dokumenata. Nazvan po Americkom programeru Robertu Jungu.

ARPA: (Advanced Research Projects Agency) Americka vladina organizacija zaduzena za stvaranje eksperimentalnih mreza koje su najavile pocetak Interneta. Danas poznata kao DARPA (Defence Advanced Research Projects Agency).

ARPAnet: Mreza koju je napravila ARPA 1969. s osnovnom funkcijom prijenosa podataka izmedu vladinih laboratorija. Danas ne postoji.

ASCII: (American Standard Code for Information Interchange), americki standardni znakovnik za razmjenu informacija. Svakom znaku se pridjeljuje sesterobitni, sedmerobitni ili osmerobitni kod, ovisno o zeljenom opsegu ASCII znakovnika.

AT command set - skup AT naredaba: Standardne naredbe u programskoj podrsci za upravljanje radom modema. Sve naredbe iz tog skupa zapocinju sa slovima AT (od eng. attention).

ATM: (Asynchronus Transfer Mode), asinkroni, neuskladeni prijenos, neistodobno otpremanje, nacin prenosenja podataka pri kojem se male grupe bitova prenose u nepravilnim i nepredvidivim vremenskim razmacima. ATM je napravljen zbog prijenosa glasa, videa i drugih multimedijalnih podataka koji zahtijevaju kratke proboje visokog kvantiteta podataka, mogu podnijeti male gubitke, ali se moraju prenijeti u realnom vremenu.

Attachments - Dodaci: Multimedijalne datoteke koje su dodane, “prikopcane” E-mailu; mogu biti tekstualne, graficke, zvucne, video, proracunske tablice, baze podataka ili cak citave aplikacije, programi.

AVI: Standard video kompresije razvijen od strane Microsoft Windowsa. Video klipovi na World Wide Webu su najcesce dostupni u Avi i QuickTime formatu.

Awk: Programski jezik za rad s tekstovnim podacima, napisan 1978. Ime je dobio po prvim slovima prezimena triju autora (Aho, er, Keringhan).



B




Backbone: Sredisnja visokobrzinska mreza. Mreza na koju se prikljucuju manje mreze; glavna mreza na koju je nekada bio prikljucen Internet zvala se NSFnet.

Bandwitdh - Sirina pojasa: Sirina frekvencijskog pojasa. Jednostavnim rjecnikom, bandwidth je kolicina informacija koja prolazi kroz jedan kanal u bilo kojem trenutku.

Baud Rate - Procjena bauda: Brzina kojom podaci putuju kroz modem, mjereni u bps-ima (bits per second – bitova u sekundi). Vecina danasnjih modema mjeri od 2 400 do 50 000 bps.

BBS: (Bulletin Board System) racunalni sistem koji obicno pokrecu lokalni korisnici stvarajuci datoteke sposobne za skidanje i podizanje elektronskih foruma za rasprave.

Beta: Beta verzija, nedovrsena inacica novog programa u kojoj su popravljene sintakticke i logicke pogreske pronadene pri alfa-ispitivanju.

Binary - Binarna datoteka: Binarna datoteka je izravno predocenje bitova pohranjenih u RAM memoriju u racunalu. Puno sazetije i preciznije od ASCII-ja.

Bit: (Binary DigIT) najmanja jedinica racunalne datoteke, sastoji se od 1 ili 0. Kombinacija bitova moze upucivati na slovo, brojku ili obavljati signalizaciju, prebacivanje ili neku drugu funkciju. U sirokim skupinama se obicno mjere bitovima po sekundi.

Body: u okvirima elektronicke poste, dio pisma koji sadrzi najvise tekstualnog sadrzaja, dio izmedu zaglavlja i potpisa.

Bookmark ili Favorites: Za Netscape i Internet Explorer; pretinci u programima za pretrazivanje Interneta u koje se snimaju adrese ili web stranice do kojih zelimo doci u slijedecim pretrazivanjima.

Bps: (Bitovi u sekundi) brzina kojom se mjeri prijenos datoteka.

Browser - pretrazivac: (Cesto zvan i web pretrazivac) Omogucava korisniku pretrazivanje World Wide Weba (WWW – svjetske mreze) i drugih Internet sadrzaja koristeci GUI (Graphical User Interface) graficko sucelje. Primjeri su Mosaic, Netscape, Internet explorer.

Bug: Pogreska, sintakticka ili logicka u programskom kodu.

Byte - Bajt: jedinica datoteke, sacinjava ga osam bitova. Primjer: 01101010

C




Carbon Copy: Karbonska kopija. Poruka koja se elektronickom postom salje na vise adresa.

CERN: (Conseil Europeen pour la Recherce Nuclaire) Istrazivacki centar u Genevi u Svicarskoj gdje je razvijena zamisao o World Wide Webu.

CGI: (Common Gateway Interface) Skriptirani program za stvaranje sucelja koji omogucava brzo pravljenje WWW stranica. Zasniva se na popunjavanju formi, okvira za izbor, umetanjem teksta itd.

Client - klijent: U odnosu klijent – server, klijent je racunalo koje otvara programe ili aplikacije sa servera ili preuzima s njega datoteke.

Class: Kategorija kojom se odrduje skup svojstava clanova razreda pri objektno orijentiranom programiranju.

CODEC: Skracenica od koder-dekoder; uredaj koji pretvara analogni govorni signal u digitalni niz bitova i obratno, pri cemu se koristi impulsna modulacija.

Compress - kompresiranje, sazimanje: Postupak izbacivanja suvisnih ili polusuvisnih informacija iz datoteke, cineci je manjom.

CompuServe: Americki Internet posluzitelj; jedan od najstarijih i najvecih.

Connection: Veza, spoj; ostvareni put za izmjenu informacija.

Cookie - “kolacic”: Cookie je dio softvera koji snima podatke o vama. Sadrzi spomenute podatke sve dok to server zahtijeva. Na primjer, ako pretrazujete po virtualnim trgovinama, svaki put kada nesto stavite u svoju kosaricu, cookie cuva informaciju sve dok se ne odlucite za kupovinu i server ne zatrazi podatak o stvari koju zelite kupiti.

Cross-posting: Visestruko slanje; postupak odasiljanja poruke na adrese dviju ili vise tematskih skupina (newsgooups).

Cybercafe: Lokal koji dozvoljava gostima pretrazivanje World Wide Weba za vrijeme njihova pica ili obroka, obicno obracunato po polusatnoj uporabi.



D

Daemon: Program koji koji radi u pozadini po potrebi, izvrsavajuci zadace za korisnika. Oni “spavaju” dok se ne pojavi nesto sto treba njihovu pomoc. Najcesce se nalaze na Unix sistemima.

Data transfer rate: Brzina prijenosa podataka. Brzina kojom se podaci primaju pri prijenosu priopcajnim kanalom, iskljucujuci pritom elemente signala i zaustavni bit.

DHCP: (Dynamic Host Configuration Protocol) Protokol za dinamicko konfiguriranje glavnog racunala; sustav za dinamicko dodjeljivanje TCP/IP veza klijentskim racunalima.

DHTML: (Dynamic Hypertext Markup Language) Dodatak HTML-u koji omogucuje bolje dinamicko kreiranje web stranica.

Dialup - program za spajanje: “Dialup access” ili “dialup account” je postupak kada se koristi modem za pristup Internetu preko mreze.

Domain name - ime domene: Jedinstvena adresa koja prepoznaje svaku stranicu na Internetu, obicno dva ili vise dijelova odijeljenih tockom.

Domain Name Server (DNS): Racunala povezana na Internet cija je zadaca pratiti IP adrese i imena domena drugih masina. Kada se pozovu, uzimaju ASCII ime domene i mijenjaju je u pripadajucu numericku IP adresu.

Domain Name System: dozvoljava korisnicima dolazenje u vezu s racunalima na Internetu koristeci tekstualne adrese (na primjer http://free-po.hinet.hr/vedran

) zbog lakseg koristenja, za razliku od nesto kompliciranijih IP adresa.

DOS: (Disk Operating System) jednostavan operativni sustav koji je razvio Microsoft, dozvoljavajuci protezanje na druge programe.

Download: Kada korisnik prebacuje podatke s racunala spojenog na Internet na svoje osobno racunalo, onda kazemo da skida datoteke – da radi download.

DVD: (Digital Video Disk) Digitalni videodisk, vrsta kompaktnog diska za pohranu digitalnih podataka. Podaci se citaju crvenom lasersko zrakom za razliku od standardnog CD-a gdje se citaju infracrvenom. Maksimalni kapacitet DVD-a je 8,5 GB.



E




E-mail - elektronicka posta: Vrsta komunikacije gdje se elektronicka poruka posalje na udaljenu lokaciju i drugi je korisnik prima preko jedinstvene E-mail adrese.

Emoticons - “smajlici”: To su postranicni znakovi koji se koriste u elektronickoj posti u vezi pokazivanja vlastitih emocija. Na primjer :-) znaci osmijeh, :-( znaci tugu, ;-) namigivanje, :-p plazenje jezika itd.

Encryption: Sifriranje, kodiranje poruke, koja se sastoji od teksta ili podataka, uredajem za prijenos podataka, kako bi se pri prijenosu podaci zasitili od korisnika koji su prikljuceni na istu mrezu, a nemaju pravo pristupa podacima.

Ethernet: Vrsta kabeliranja mreze koja teorijski dozvoljava brzinu do 10 Mb u sekundi.

Extranet: Prosirena Intranet mreza (Extended Intranet).



F




FAQ - cesto postavljana pitanja: (Frequently Asked Questions) Lista najcesce postavljanih pitanja (i odgovora na njih) koji pokrivaju sve vrste tema koje se mogu naci u World Wide Webu. Dozvoljava korisniku da ispita ono na sto je vec netko drugi dobio odgovor.

FDDI: (Fibre Distributed Data Interface) je standard za prijenos datoteka preko kabela s optickim vlaknima pri brzini oko 100 milijuna bps.

Filename extension - kratica oznake datoteke: Obicno tri ili cetiri slovna oznaka na kraju imena datoteke, odijeljena tockom i oznacava tip datoteke. U uporabi ih je na stotine i novi se svakodnevno smisljaju. Primjeri su: .txt (tekstualna datoteka), .gif (Grapgic Interchange Format).

Finger: Program u Unixu koji pokazuje podatke o odredenom korisniku ili o svim korisnicima ulogiranima na sistem ili na udaljeni sistem.

Firewall: Osigurava tvrtkinu ili organizacijsku unutrasnju mrezu od neovlastenih vanjskih pristupa (najcesce Internet “hackera”, zlonamjernih korisnika Interneta)

Flame: Uvredljiva ili ponizavajuca poruka najcesce poslana preko E-maila kao kazna za krsenja pravila ponasanja na Internetu. Postoje primjeri “Flame wars”, odnosno “Vatrenih ratova” kada se vise ljudi prikljucilo u razmjenama mrznje. U svakom slucaju, nepreporucljivo.

Font: Skup znakova i simbola koji se od drugih takvih skupova ne razlikuje znacenjem znakova od kojih se sastoji, vec prema tezini, izgledu i velicini izrazenoj tipografskim tockama.

Forms - obrazac: Odredeni pretrazivaci podrzavaju elektronicke obrasce za popunjavanje. Obrazac na web stranici mogu popuniti korisnici iz cijelog svijeta i poslati ga elektronski na odredenu domenu.

Forward: Preusmjeravanje poruka, otpremanje poruka mrezom.

Frame: Okvir, paket u sloju veze podataka koji se sastoji od zaglavlja i ostalih informacija potrebnih za prijenos podataka. U HTML-u frame predstavlja dio zaslona (screen) na kojem se predocuju podaci.

Free- Net: Besplatni mrezni sustav ili davatelj usluga na Internetu.

Freeware: Softver koji je dozvoljeno, uz autorsku dozvolu, besplatno dijeliti, ali cesto uz odredene uvjete (na primjer, softver se ne moze preinaciti, itd).

FTP: (File Transfer Protocol) jedan od glavnih nacina na koji se datoteke prebacuju preko Interneta. FTP stranica je ona, koju daje neka odredena tvrtka ili organizacija, kao spremiste za sve vrste datoteka koju korisnici mogu skidati.

FTP mail - FTP posta: postupak gdje se E-mail koristi kako bi se pristupilo FTP stranici.

FYI: Mreznim, Internet jezikom “For Your Information”, za Vasu informaciju.

G




Gateway - ulaz: sucelje izmedu dva suprotna protokola. Koristenjem softvera i hardvera gateway omogucava vezu izmedu dvije inace nekompatibilne mreze.

GIF: (Graphic Interchange Format) razvijen od Compuserve-a. GIF je operativno nezavistan format datoteke, siroko rasprostranjen na Internetu za graficke datoteke. Kompresira datoteke koristeci “lossless” (smanjiti sto je manje moguce) metodu koja osigurava da kvaliteta slike ne oslabi.

.gif: Graphics Interchange Format (GIF) ekstenzija datoteke (vidi GIF).

Gigabyte - gigabajt: tisucu Megabajta.

Gopher: Internet gopher je sustav potrazujuceg i pronalazeceg karaktera. On preuzima zahtjev za informacijom i onda pretrazuje Internet u potrazi za njom. Protokoli i softver slijede model klijent – server i dozvoljaju korisnicima raznolike mjesavine desktop sistema za pregledavanje, pretrazivanje i pronalazenje dokumenata koji se nalaze na raznim serverima.

Grep: Naredba u UNIX operativnom sustavu kojom se u datoteci trazi neka rijec, dio recenice i slicno.

GUI: (Graphical User Interface) Graficko korisnicko sucelje; program koji podatke prikazuje ili u grafickom ili u mjesovitom obliku (tekst i grafika), cime se korisniku olaksava rad. Zamisao potekla od tvrtke Xerox.



H




Hacker: Osoba koja je vjesta u programiranju, osobito u strojnom jeziku i koja potanko poznaje sve tajne racunalnog sustava. Nerijetko svoja znanja koriste i u neprofesionalne svrhe.

Header - zaglavlje: U nazivlju elektronicke poste, ovo je dio poruke koji upucuje tko je posiljalac i neke opce podatke.

Hit: Posjet, pristup, zahtjev; zahtjev upucen racunalu posluzitelju (server). Popularnost pojedinih racunala u svjetskoj mrezi mjeri se brojem hitova, posjeta nekom racunalu posluzitelju.

Home page - pocetna stranica: Na World Wide Webu, ovo predstavlja glavnu i pocetnu stranicu web prostora neke tvrtke, organizacije, sveucilista, fizicke osobe itd., s koje hiperlinkovima odlazimo na druge stranice web prostora.

Host - glavno racunalo: Korisnik se obicno spaja na host racunalo uvijek kad se spaja na Internet.

HotJava: Web pretrazivac koji je razvio Sun Microsystems prosirujuci mogucnosti obicnih pretrazivaca i dozvoljavajuci dinamicke funkcije, umjesto samo statickih tekstova i slika.

HTML: (Hyper Text Transport Protocol) koristi se na World Wide Webu od 1990. Ovaj protokol na razini programa je prijeko potreban za sirenje informacija preko Interneta.

HTTP: (Hypertext Transfer Protocol) Protokol za prjenos hipertekstovnih dokumenata koji se koristi na Internetu. Dokumenti su napisani u programskom jeziku za hipertekstovne dokumente (HTML). Odrednice su potanko opisane u zahtjevu za komentare br. 2068 (RFC).

Hyperlink - hiperlink: Na stranicama World Wide Weba, hiperlinkovi su bojom (ili drugacije) oznaceni tekstovi ili slike koje kada se izaberu (obicno klikom misa) slijede otvaraju druge stranice. Hiperlinkovi se takoder mogu koristiti za automatsko skidanje datoteka, zvukova i video zapisa.

Hypertext: Tekst u kojem odredene rijeci ili slike sluze kao veza prema drugim tekstovima, slikama, zvucnim zapisima ili prema bilo kakvom drugom dokumentu koji se obraduje pomocu racunala. Rijec je skovao znanstvenik Ted Nelson 1965.



I




Icon: Slicica, simbol na zaslonu racunala koji omogucuje slikovno komuniciranje izmedu korisnika i uredaja.

Image map: Slika s klikovnim podrucjima ili mogucnost koristenja vise hiperlinkova s jedne slikovne datoteke. Na primjer, slika bi mogla biti neka drzava, podijeljena u nekoliko podrucja, od kojih bi svako od njih daljnjim klikanjem hiperlinkom bilo dovedeno do istog, ali uvecanog odredenog podrucja.

IMAP: (Internet Mail Access Protocol) Protokol za pristup porukama elektronicke poste. Klijentu se dozvoljava pristup i upravljanje porukama na samom serveru. Potanki opis u RFC 1730.

Internet: Zbirka svih medusobno povezanih mreza na svijetu, cesto samo pod nazivom “net”.

Intranet: Privatna podrucna mreza, koja osim funkcija Interneta sadrzi i privatni web posluzitelj (web server) i poseban sigurnosni sustav (firewall). Koncepcija racunalnog umrezavanja temelji se na Internet standardima, uz visok stupanj racunalne sigurnosti.

IP: (Internet Protocol) glavni protokol koji se koristi na Internetu.

IP Address - IP adresa: jedinstven cetverobrojcani kod dodijeljen svakoj domeni na Internetu. Svaka domena ima svoju IP adresu i ime kako bi se stranica lakse upamtila.

IRC: (Internet Relay Chat) rasprostranjen program za razgovor u realnom vremenu, koji omogucuje korisnicima komuniciranje s drugim ljudima sirom svijeta.

ISDN: (Integrated Services Digital Network) Digitalna mreza s integriranim uslugama koja dozvoljava brzi protok podataka. Dozvoljava istovremen prijenos glasa, datoteka i video informacija.

ISP: (Internet Service Provider) Tvrtka ili organizacija, kao na primjer Iskon ili Hinet, namijenjena omogucavanju pristupa Internetu pravnih ili fizickih osoba, najcesce uz naplatu.



J




Jargon - zargon: Kao i svi drugi specijalizirani predmeti, Internet ima svoj vlastiti zargon; ponekad sifriran jezik oznacava tehnicke detalje. Neki od zargona su objasnjeni u ovom rjecniku.

Java: Razvijen od Sun Microsystemsa, Java je Web programerski jezik koji podrzava multimedijalne efekte dok je korisnik na vezi, kao jednostavne animirane crteze, pozadinska glazba i stalno obnavljanje informacijama na Web stranicama.

javascript: Viseplatformni skriptorski jezik (cross-platform, scripting language) napisan u americkoj tvrtki Sun Microsystems, Inc.

JIT: Mreznim jezikom “Just In Time”.

JPEG: (Joint Photographic Experts Group) Standardna kompresija slika ili video zapisa koja je razvijena narocito zbog koristenja na Internetu. Vecina fotografija se moze snazno komresirati s ovom metodom bez velikog gubljenja na kvaliteti.

.jpg ili .jpeg: Ime ekstenzije dana JPEG grafickim datotekama (vidi JPEG).



K




Kilobayt - kilobajt: 1024 bajta, obicno zaokruzenih na tisucu zbog jednostavnosti.
L




LAN: (Local Area Network) LAN predstavlja grupu racunala u istoj zgradi, povezanih mreznim kablovima.

LDAP: (Lightweight Directory Access Protocol) Standard na Internetu koji racunalu klijentu (client) ili radnoj stanici (workstation), preko TCP/IP mreze omogucuje pregledavanje i uporabu adrese elektronicke poste na LDAP racunalu posluzitelju (server); jednostavnija inacica X.500 protokola za pristup direktoriju u modelu za povezivanje otvorenih sustava.

Leased line - zakupljeni vod: Unajmljen, visoko brzinski telefonski link za privatnu upotrebu, dostupan 24 sata dnevno.

Link: Linkovi su veze izmedu hipertekstualnih stranica. Svaki put kada kliknemo na osvijetljeni ili nekako drugacije oznaceni tekst da bismo otisli na drugu stranicu, pratimo link.

Login - prijava: Kada se korosnik zeli spojiti na Internet preko svog racunala, prvo se mora prijaviti na modemski ulaz sa svojim passwordom i korisnickim imenom.



M




Mailing List: Popis adresa, lista adresa, adresar; popis adresa osoba kojima poruke saljemo elektronickom postom: Isto tako, programski sustav za automatsko distribuiranje poruka elekrtronicke poste.

Mail server: Racunalo (i softver koji ga pokrece) koji dozvoljava razvrstavanje i dobivanje E-mail poruka.

MAPI: (Messaging Application Program Interface) Priopcajni sustav; program za prijenos poruka elektronickom postom u podrucnoj mrezi. Proizvod tvrtke Microsoft Corporation.

Megabyte - megabajt (MB): Jedinica mjere za tisucu kilobajta; milijun bajtova.

Message Handling System: Sustav za upravljanje porukom, upravljacki sustav za razmjenu poruka; standardni skup usluga i protokola za djelovanje elektronicke poste na svjetskoj razini. Taj standard se zove X.400 prema Savjetodavnom odboru za medunarodnu telefoniju i telegrafiju (Consultative Committee on International Telephony and Telegraphy) ili MOTIS prema Medunarodnoj organizaciji za standardizaciju (Message-Oriented Text Interchange Standard).

MIME: (Multipurpose Internet Mail Extensions) Format kreiran da ukljucuje slike, zvukove, animacije i druge vrste dokumenata unutar Internet mail poruka.

Mirror site: FTP stranica koja sadrzi potpuno iste datoteke kao i stranica koja joj je “ogledalo”. Stranice se mogu ozrcaljivati nekoliko puta, cesto u razlicitim zemljama sirom svijeta. Ovo olaksava skidanje s neke vrlo popularne i opterecene FTP stranice.

Modem: (MOdulator-DEModulator) Dozvoljava prijenos digitalnih podataka preko analogne telefonske linije.

Mosaic - Mozaik: Mrezni pretrazivac napravljen od grupe ljudi iz NSCA (vidi NSCA). Drugim rijecima, graficko sucelje za pristup datotekama na Internetu.

MPEG: (Motion Picture Experts Group) Format kompresije video zapisa koristen za filmove ili animacije na Internetu.

.mpg ili .mpeg: Ime ekstenzije za MPEG filmove.

MTA: (Message Transfer Agent) Agent za prijenos poruke; program koji dostavlja poruke elektronicke poste. Poslije prijama poruke koju je odaslao agent korisnika poste, taj program privremeno pohranjuje ili salje primatelju (ako je rijec o adresi u podrucnoj mrezi), odnosno usmjeruje prema drugom agentu za prijenos (ako je rijec o WAN-u); osim toga preureduje ili dodaje podatke u zaglevlju poruke (message header). Jedan od poznatijih programa je Sendmail.



N




NSCA: (National Center for Supercomputing Applications) Snazna ustanovca koja je lansirala Mosaic Web pretrazivac 1993 za Windowse, x-Windowse i Macintosh operativne sisteme.

Netiquette: Nesluzbena, u velikoj mjeri nepisana pravila, osmisljena zbog toga da Web postane uljudbeno i civilizirano “drustvo”.

Netscape Communications: Tvorci Netscape Navigatora, jednog od najpopularnijih pretrazivaca. Dosao na los glas nakon sto je predstavio nekoliko HTML “ekstenzija” koje drugi pretrazivaci nisu podrzavali.

Network: Dva ili vise povezanih racunala sposobnih za dijeljenje izvora podataka.

Network time protocol: Internet protokol koji osigurava prenosenje ispravnog vremena.

Network time server: Koristeci Network Time Protocol, pristupate ovome racunalu za ispravno vrijeme.

Newsgroup - tematske grupe: Postoje na tisuce news grupa, koje sire podatke o razlicitim temama koristeci Usenet (vidi Usenet).

Newsreader - citac novosti: Program koji omogucava citanje tematskih grupa preko Useneta.(npr. FreeAgent – besplatan, no vrlo dobar citac novosti. www.forte.com)

NIC: (Network Information Center) Mjesto s organiziranom datotekom za odredenu mrezu - network.

NNTP: (Net News Transport Protocol) Protokol prijenosa datoteka namjenjenih tematskim grupama.

Node: Bilo koje racunalo prikljuceno na network.



O




Offline: Kada racunalo izvrsava radnje dok nije spojeno s nekim drugim racunalom, onda kazemo kako radi offline.

Online: Kada je racunalo spojeno s nekim drugim racunalima i izvrsava radnje, onda kazemo kako je online.

Open port: Termin koji se pojavljuje kada je telefonska linija otvorena I spremna da se racunalo spoji na mrezu.



P




Packet - paket: Informacije se preko Interneta salju u “paketima”; dijelovima datoteke svaki sa svojom odredisnom adresom. Paketi se mogu zamisliti kao zalijepljene omotnice s nekim sadrzajem i napisanom adresom. Sve prolaze kroz sustav i najcesce dodu na ispravnu destinaciju. Sto vise omotnica sustav mora obraditi, postupak se usporava.

Page - stranica: “Stranica” je ime dano temeljnom Web dokumentu, poput ovog sto ga upravo citate.

Password: Zaporka, lozinka, sifra; tajni niz znakova kojim se pristup podacima omogucuje samo ovlastenim osobama.

Perl: ( Practical Extraction and Report Language) Skriptorski programski jezik opce namjene za pretrazivanje tekstovnih datoteka, izdvajanje podataka i tiskanje formatiranih izvjestaja; vrlo je slican jeziku AWK, ali je slozeniji i ucinkovitiji. Autor jezika je americki programer Larry Wall.

PGP: (Pretty Good Privacy) Program za sifriranje koji se upotrebljava na osobnim racunalima, vrlo velikih mogucnosti. Autor programa je Philip Zimmerman, a PGP se temelji na RSA algoritmu i sustavu sluzbenog sifriranja.

Ping: signal ili kratka poruka koju jedno racunalo preko mreze salje drugom racunalu i provjerava je li valjano prikljuceno na mrezu.

PKZIP ili PKUNZIP: Oruda za lagano kompresiranje i dekompresiranje DOS i Windows datoteka. Koriste ekstenziju .zip u imenu datoteka koje su njima obradene.

Plug - In: Postoji puno stvari koje vas pretrazivac moze prikazati na web stranicama. Stvari koje su izvan njegovog domasaja traze plug-inove. Neki od plug-inova su Shockwave i RealAudio – potrebni za audio i video.

Point of Presence: Mjesto pristupa mrezi preko telefonske linije; sustav modema i ostale kompjuterske i komunikacijske opreme koji je neprestano prikljucen na mrezu; racunalo u svjetskoj mrezi na koje je spojena telekomunikacijska oprema kao sto su modemi, iznajmljene digitalne telefonske linije (leased line) i usmjerivaci (router) koji rade s vise protokola.

POP: (Post Office Protocol) Osigurava cuvanje i slanje, s namjenom slanja E-maila zahtjevom s udaljenog servera prema osobnome racunalu, najcesce PC-ju ili Macintoshu.

Port: Broj koji se pridruzuje jedinstvenoj adresi izvora podataka ili IP adresi racunala, a sluzi za oznacavanje mreznog mjesta pristupanja ili mrezne usluge.

Postmaster: Administrator sustava koji je zaduzen za rad racunala posluzitelja (server), preko kojeg se obavlja slanje i primanje poruka elektronicke poste.

PPP: (Point to Point Protocol) PPP je vrsta Internet veze koja dozvoljava racunalu koristenje Internet protokola kako bi postao dijelom Interneta. Zahtijeva modem, telefonsku liniju i racun kod Internet posluzitelja.

Protocol - protokol: Postupak, nacin na koji racunala komuniciraju jedno s drugim preko Interneta, u cilju davanja usluge.

Proxy server: Dvojnik racunala posluzitelja; mrezno racunalo koje obavlja zadatke adresirane drugom racunalu. Zbog zagusenja nekih racunala, proxy server cesto se upotrebljava na Internetu, kako bi se rasteretila glavna racunala posluzitelji i promet usmjerio prema jednom ili vise dvojnika.

PSTN: (Public Switched Telephone Network) Javna komutirana telefonska mreza.

Public access provider - javni posluzitelj: Organizacija koja osigurava pristup Internetu fizickim ili pravnim osobama, najcesce uz naknadu.

Public domain: Odnosi se na softver koji moze svatko koristiti ili mijenjati bez autorizacije.

Q




Query: Upit, pitanje; zahtjev za predocivanje informacije; formalan zahtjev programu za pretrazivanje (search engine).

Queue: Vrsta memorije sa slijednim pristupom; paket podataka koji ceka odradbu; poruka poslana elektronickom postom koju primatelj jos nije procitao.



R




RealAudio: Programski sustav za emitiranje zvuka u stvarnom vremenu preko Interneta.

Remote login: Daljinska prijava rada; mogucnost da se korisnik ukljuci u rad na udaljenom racunalu preko racunala kojim se trenutno koristi.

Resource: Odreden skup informacija dobiven putem Interneta. Moze biti bilo sto od slike do videa ili programa.

RFC: (Request For Comments) Zahtjev za komentare – dokument koji objavljuje Odbor za ustroj Interneta (Internet Architecture Board), a sadrzi prijedloge o poboljsanju postojecih standarda ili uvodenju novih. Prijedlozi se i objavljuju na Internetu, gdje ih svatko moze procitati i komentirati.

Router - ruter: Racunalo posebne namjene (ili softverski paket) koje barata vezom izmedu dvije ili vise mreza. Ruteri se usredotocuju na krajnje adrese paketa koji prolaze kroz njih i odlucuju na koje ce ih rute poslati.



S




Scripting language - skriptni jezik: Serije programskih komandi koje oblikuju kako jedno racunalo komunicira s drugim.

Search Engine: Program za pretrazivanje, stroj za trazenje – program kojem se pristupa s udaljenog racunala i koji korisnicima omogucuje pretrazivanje i nalazenje informacija na Internet mrezi. Neki od poznatijih programa te vrste su Yahoo, Alta Vista, Lykos…

Self-extracting archive: Datoteka s ekstenzijom .exe, koja upucuje da ce se nakon skidanja i pokretanja sama “raspakirati” dekompresivnim programom kojeg sadrzi, bez korisnikovog posredovanja.

Server: Unutar mreze, server cini datoteke dostupne klijent programima lociranima na drugim racunalima kada ih se zatrazi.

Service provider: HiNet je trenutno najveci Internet posluzitelj u Hrvatskoj. Uloga posluzitelja je da osigura korisnicima pristup Internetu.

Shareware: Softver koji se besplatno dijeli, ali pod odredenim uvjetima. Ili je softver ponuden na probu, te se mora registrirati, odnosno kupiti nakon nekog vremena, ili u drugom slucaju, ne moze primiti nikakvu softversku nadogradnju bez registracije. U nekim slucajevima je potrebna direktna isplata autoru.

Shockwave: Namjenski program (application) za stvaranje web stranica, koje se sastoje od racunalno animiranih slika, filma ili zvuka; slicne je namjene kao i programski jezik Java.

Signature - potpis: Automatsko dodavanje nekoliko redaka u zaglavlju E-maila. Obicno se stavlja korisnikovo ime, prezime, adresa, broj telefona, broj faxa i neki drugi detalji.

SLIP: (Serial Line Internet Protocol) Kao i PPP, zahtijeva koristenje modema i telefonske linije zbog povezivanja s Internetom, bez povezivanja na glavno racunalo.

Smileys - smajlici: Znakovi koji se koriste u news porukama, E-mailovima ili na web stranicama u smislu davanja emocije. Primjer :-) osmijeh.

SMTP: (Simple Mail Transport Protocol) cesto nazivan sendmail (posiljaoc poste) kreiran zbog omogucavanja isporuke E-maila korisnicima Interneta.

SNMP: (Simple Network Management Protocol) Jednostavan protokol za upravljanje mrezom – protokol za daljinsko upravljanje mrezom, osobito organizacijom mreze na razdjelnim tockama (hub) i cvorovima (node).

Snail mail - puzeva posta: Zargonski izraz za tradicionalnu postu. Slanje i primanje tradicionalne poste mnogo je sporije od elektronicke poste.

Spam: Nezeljene ili primateljima nevazne poruke elektronicke poste, koje se salju na vise slucajno odabranih adresa korisnika mreze ili na adresu jedne tematske skupine na USENET mrezi.

SSL: (Secure Sockets Layer) Standardni protokol koji omogucuje slanje i primanje zakrivenih podataka na Internetu, kao sto su lozinke ili brojevi kreditnih kartica; ugraden je u neke programe za pretrazivanje na Internetu (Netscape Navigator i Internet Explorer). Upotrebljava se od 1995. Godine.

Surfing - surfanje: Popularna metafora za opisivanje istrazivanja Interneta.

SQL: (Structured Query Language) Strukturni upitni jezik; upitni programski jezik visoke razine za uporabu s relacijskim bazama podataka.



T




Tag - etiketa, oznaka: U HTML rjecniku, radi se o bitu za oznacavanje teksta na razlicite nacine.

T-1: Mrezni linkovi koji se koriste na Internetu omogucavajuci brzinu od 1,54 megabita u sekundi.

T-3: Veca brzina (45 megabita u sekundi) mreznih linkova koristenih na Internetu.

TCP: (Transmission Control Protocol) Radi u sprezi s IP-Internet Protokolom, kako bi osigurao da paketi dospiju na odredisne adrese.

TCP/IP: (Transmission Control Protocol / Internet Protocol) Dva osnovna protokola koja tvore temelje Interneta.

Telnet: Terminalni emulacijski program koji dozvoljava autoriziranom korisniku pristup drugom racunalu na Internetu i njegovu uporabu, kao da je taj korisnik lokalno prijavljen, dok je u stvarnosti udaljen mozda tisuce kilometara).

Terabyte - terabajt: 1000 gigabajta.

Terminal: Dio hardvera (obicno tipkovnica i monitora) koji dozvoljava da naredbe budu upucene na neko racunalo,.

Terminal emulator: Dozvoljava osobnim racunalima emuliranje nekoliko terminalnih tipova.

Thread - nit: Slijed uzastopnih poruka o nekoj temi ili tematskim skupinama (newsgroups). Nacin na koji su organizirane i prikazane poruke u news grupama.

Timeout: Mogucnost gdje se nakon nekog vremena neaktivnosti na Internetu, rusi veza.

TIFF: ( Tagged Image File Format) Datotecni format oznacene slike; vrsta formata za pohranjivanje grafickih podataka; format graficke datoteke.

Trojan horse: Trojanski konj – virus koji se ne siri, nego je stavljen u normalni program, a najcesce u program s odstranjenim podprogramima za zastitu od neovlasena kopiranja; destruktivni program napisan s namjerom razbijanja sigurnosnog sustava racunala; obicno je maskiran tako da se korisniku prikazuje kao program za arhiviranje, igra ili sl., trojanski konj moze ostaviti posljedice zbog kojih njegov autor moze podlijegati sudskom postupku. Prvi program takve vrste se pojavio u Ujedinjenom Kraljevstvu oko 1988. godine.



U




Unix: Operativni sistem obicno pisan u C-u i kreiran za multipliciranu uporabu. Ima TCP/IP u sebi i stoga je jedan od najpopularnijih operativnih sustava za servere na Internetu.

Upload: Prebacivanje datoteka s osobnog racunala na odredeno udaljeno racunalo (suprotno od download - skidanja s udaljene masine).

URL: (Uniformed Resoure Locator) Internet adresa.

Usenet: Jedan od najvecih mreznih racunalnih sustava namjenjen razmjeni informacija i podataka uporabom modema. Sustav se sastoji od poruka elektronicke poste i clanaka organiziranih po tematskih skupina.



V




V.24: Medunarodni standard za asinkroni prijenos koji odreduje vezu izmedu racunala i modema identican specifikaciji RS232C.

V.34: Medunarodni standard za sinkroni prijenos podataka modemom brzinama do 28800 bit/sek.

V.90: Medunarodni standard za sinkroni prijenos podataka modemom brzinama do 56 Kbps (download), odnosno do 36 Kbps (upload).

Veronica: (Very Easy Rodent Oriented Net-wide Index to Computerised Archives) programski alat za trazenje datoteka na Internetu.

Virus: Virus je virtualno zlo. To je program koji se moze samostalno umnozavati i pri tom moze, ali i ne mora raditi stetne radnje. Mogu se prebacivati s racunala na racunalo preko Interneta ili drugih mreza, zarazenih disketa ili CD-a.

W




WAIS: (Wide Area Information Servers) Struktura za sirenje informacijskog potraznog sistema. WAIS je baziran na klijent-server modelu izracunavanja i dozvoljava korisnicima racunala djeljenje informacija koristeci uobicajeni racunalo-prema-racunalu protokol.

WAP: (Wireless Application Protocol) Tehnologija je koja povezuje mobilne komunikacije i Internet. Omogucava pristup i interakciju s informacijama i uslugama na Internetu koristenjem GSM mobilnog aparata ili drugih bezicnih uredaja koji podrzavaju WAP protokol.

Webcrawler: Program za pretrazivanje na Internetu (search engine).

Webmaster: Administrator web posluzitelja; administrator sustava na web posluzitelju.

Wide Area Network (WAN): Mreza sirokoga podrucja, mreza za velike udaljenosti. Racunala su povezana preko javnih konutiranih (switched line) ili izravnih (leased line) komunikacijskih linija.

WinSock: (WINdows SOCKets) Korisnicki Windows program koji korisnicima dozvoljava spajanje preko SLIP-a, PPP-a ili drugih direktnih veza, zbog komuniciranja s drugim racunalima na Internetu preko TCP/IP-a.

World Wide Web (WWW ili Web): Multimedijalni, mrezni usluzni program koji se temelji na hipertekstu, u kojem se odabirom kljucnih rijeci automatski prelazi u druge, hipervezama povezane dokumente.

Worm: Program crv – racunalni virus programiran za sirenje od racunala do racunala preko Interneta ili koje druge svjetske mreze. Program se razmnozava skriven u radnoj memoriji racunala, a najcesca posljedica zaraze je usporavanje rada racunala ili pad racunalnog sustava, pri cemu crv ne inficira druge programe i ne unistava podatke izravno.



X




XMODEM: Vrsta asinkronog protokola za primanje i odasiljanje podataka s jednog racunalnog sustava na drugi. Popularan, ali spori protokol prijenosa podataka.



Y




Yahoo: Program za pretrazivanje koji se koristi na Internetu, a temelji se na katalogu s indeksiranim sadrzajem. Autori su mu David Filo i Jerry Yung, sa sveucilista Stanford, SAD.

YMODEM: Jos jedan protokol prijenosa datoteka, nesto brzi od XMODEMA.



Z




.ZIP: Datoteke koje su kompresirane PKZIP programom imaju ovu ekstenziju. Mogu se dekompresirati PKUNZIP-om.

ZMODEM: Najbrzi i najpopularniji protokol prijenosa podataka, zbog svoje ucinkovitosti i osobina oporavka prilikom pucanja. Vrsta asinkronog protokola za prijenos podataka na Internetu koji omogucuje uporabu skracenih imena za pretrazivanje datoteka.

03.03.2008. u 17:05 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 03.02.2008.

Kako spojiti laptop i PC računalo?

Kako najjednostavnije umrežiti stolno računalo i laptop. Za spajanje postoji nekoliko solucija, no mi ćemo objasniti kako dva računala spojiti pomoću mrežnih kartica Kako ih umrežiti?

Svi prijenosnici i većina modernih PC računala već imaju ugrađenu mrežnu karticu, no ako vaš PC nema mrežnu karticu, možete je kupiti i ugraditi za manje od 100 kuna. Osim mrežnih kartica, na računalima koja želite spojiti trebat će vam i ukriženi (crossover) mrežni kabel. Kod kupovine kabla vrlo je važno napomenuti da želite baš crossover kabel, jer postoji i naizgled potpuno identičan 'patch' kabel pomoću kojeg se ne može uspostaviti direktna veza između dvije mrežne kartice.

Kada ste sigurni da imate pravi mrežni kabel, spojite ga u mrežnu karticu na prijenosniku i na stolnom računalu. Nakon što spojite kabel u obje mrežne kartice, lampice koje se nalaze pored utora trebale bi početi svijetlili zelenim svjetlom. Ovdje završava 'hardverski' dio posla, a da bi dva računala bila spojena u funkcionalnu mrežu, treba još samo podesiti nekoliko postavki u Windowsima.

Mrežna kartica i crossover kabel

Pokrenite Windowse na stolnom računalu i iz Start izbornika otiđite u Settings->Network Connections, kliknite desnim gumbom miša na Local Area Connection i u opcijama koje se pojave izaberite Properties. Otvorit će se novi prozor iz kojeg se podešavaju postavke mrežne kartice i protokoli koji se koriste. Odaberite TCP/IP protokol i kliknite na Properties, nakon čega će se otvoriti novi prozor u kojem se podešavaju IP adrese. Kliknite na Use the following IP adress i polje IP Adress upišite adresu 192.168.0.1. Nakon toga kliknite mišem na polje za upisivanje Subnet mask, gdje bi se automatski trebalo upisati 255.255.255.0. (ukoliko se to ne dogodi, upišite 255.255.255.0 sami), Kliknite na OK u oba prozora, pričekajte par sekundi i završili ste konfiguriranje mreže na stolnom računalu. Na prijenosniku treba ponoviti istu proceduru s razlikom da se za IP adresu upisuje 192.168.0.2.

Podešavanje IP adrese

Podešavanje IP adresa možete napraviti i 'automatski' tako da pokrenete 'Network Setup Wizard' (Start->Settings->Netwotk Connections-> Network Setup Wizard) na oba računala. Premda je nešto kompliciranije, ručno podešavanje IP adresa ima svojih prednosti, a jedna od glavnih je lakše rješavanje eventualnih problema s funkcioniranjem mreže.

Kako biste mogli pristupati datotekama na drugim umreženim računalima, one se moraju nalaziti na 'shareanim' diskovima ili folderima. Ovo se radi tako da kliknete desnim klikom na disk ili folder koji želite podijeliti s drugim korisnicima mreže i u prozoru koji se otvori izaberete Sharing te stavite kvačicu Share this folder on network opciji. Ako želite, 'shareanom' folderu/disku možete dodijeliti i posebno ime preko kojeg će mu pristupati drugi korisnici mreže. Ukoliko želite dopustiti drugim korisnicima mreže mijenjanje i brisanje datoteka u 'shareanim' folderima/diskovima, stavite kvačicu i na opciju Allow network users to change my files.

Svi korisnici spojeni na mrežu moći će čitati i brisati podatke iz temp foldera

Pristupiti shareanim diskovima i folderima na mreži najlakše je preko My Network Places ikone s desktopa. Dvaput kliknite na My Network Places, zatim na Entire Network, pa Microsoft Windows Network. Nakon ovoga trebao bi se otvoriti prozor s popisom Workgrupova (radnih grupa) u kojima se nalaze računala u mreži. Ako prethodno ove postavke niste mijenjali, imati ćete samo ponuđen samo jedan Workgroup koji se upravo tako i zove. Dva puta kliknite na Workgroup i u njemu će se prikazati računala koja su spojena u mrežu (konkretno, u ovom slučaju prijenosnik i stolno računalo sa svim 'shareanim' diskovima i folderima. Kopiranje datoteka preko mreže potpuno je isto kao i kod kopiranja iz foldera u folder na jednom računalu.

03.02.2008. u 13:31 • 4 KomentaraPrint#

subota, 12.01.2008.

Overlocking računala

Engleska riječ overclocking doslovce znači povećanje radnog takta neke komponente (eng. over - iznad; clock - radni takt), najčešće procesora, a o tome se ovdje više manje i radi, iako danas postoji mnogo tehnika overclockinga koje nemaju veze s radnim taktom.

Prvo valja reći koji je zapravo smisao overclockinga, a on je isti kao i kod tuninga automobila te bilo kakvih modifikacija nekog proizvoda kako bi se poboljšala njegova svojstva - kao prvo, tu je zadovoljstvo jer ćete za novac koji ste izdvojili dobiti bolje performanse, a drugi je razlog zabava i učenje, jer ćete otkrivanjem tajni overclockinga saznati mnogo o načinu rada računala.

No, problem s overclockingom jest taj što on jednostavno nije za prosječne korisnike, koji će, ukoliko pokušaju prčkati po naprednim opcijama računala, vjerojatno napraviti više štete nego koristi. Ukoliko smatrate da je vaše znanje nedovoljno za overclocking, a ipak bi se željeli baviti njime, postoji samo jedan način za to - morate prestati biti prosječni korisnik i postati napredni korisnik; drugim riječima, morate zasukati rukave i ponešto naučiti.

Evo kako to izgleda kad overclocking (i hlađenje) postane ekstreman

Tehnike overclockinga vrlo su specifične za svaku računalnu komponentu, te je nemoguće u jednom tekstu opisati čak i mali dio njih, no možemo vam općenitijim pojmovima pokazati kako obično ide proces overclockinga. Pritom ćemo napomenuti da je potpisnik ovih redaka zagovornik 'razumnog' overclockinga, dakle onog koji daje najbolje moguće rezultate bez značajnijih dodatnih financijskih izdataka (primjerice, skupih vodenih hlađenja) te posve nepraktičnih rješenja (na primjer držanje čitave matične ploče izvan kućišta i hlađenje iste avionskom turbinom).


Pretpostavimo da kupujete novo računalo i da ste zainteresirani za povećanje performansi putem overclockinga. Iako je moguće povećati performanse svih računalnih komponenti, najbolji rezultati se obično postižu s najjeftinijim, odnosno najslabijim procesorom (ograničit ćemo se u ovom tekstu na overclocking procesora, iako je i druge komponente računala, primjerice grafičke kartice, moguće overclockati) iz određene serije. Zašto je tome tako? Zato što su svi procesori iz jedne generacije više-manje isti, a razlika im je samo u radnom taktu, s tim da su oni koji rade na višem taktu 'bolje ispali', pa ih je proizvođač zato tvornički namjestio da rade brže. Napomena: Ovo je objašnjenje izrazito pojednostavljeno radi lakšeg razumijevanja - procesori iste generacije mogu se razlikovati po mnoštvu faktora, primjerice kapacitetu međuspremnika (cache) itd.


Konkretan primjer dat ćemo na novim Intelovim procesorima jezgre Conroe, službenog imena Intel Core 2 Duo. U prodaji je nekoliko modela iz te serije - Intel Core 2 Duo E6300, E6400, E6600, E6700 i X6800. Prvi od tih procesora najjeftiniji je, ali čak i konzervativan overclocker uspjet će ga natjerati da radi na radnom taktu višestruko skupljeg E6700. S druge strane, E6700 može se opet overclockati na još veći takt, ali gledajući u postocima, njegov mlađi brat imat će obično bolji rezultat, a i rizik je veći zbog veće cijene.

Prilikom izbora komponenata, čak i ako se ne namjeravate baviti overclockingom, veliku pažnju treba posvetiti odgovarajućem hlađenju. Da bi se procesor bolje ohladio, potrebno je nabaviti kvalitetan hladnjak u kombinaciji s dobrim ventilatorom. Također nije zgorega kupiti dodatne ventilatore koji se instaliraju u kućište i povećavaju strujanje zraka i hlađenje svih komponenata računala. Naravno, postoje i druge opcije hlađenja, primjerice vodeno hlađenje, no tu se obično postavlja pitanje isplativosti svega toga, a i instalacija je znatno kompleksnija. Mi smatramo da je danas zračno hlađenje po većini faktora (da, čak i buci koju proizvodi) superiorno vodenom ako uzmemo u obzir cijenu koja za vodeno hlađenje može biti višestruko veća. Evo nekoliko proizvođača kvalitetnih hladnjaka: Zalman, Thermaltake, Scythe. Spomenimo i nezaobilazan alat kojim možete iz Windowsa nadzirati radne temperature komponenata - Speedfan.

Što se tiče ostalih komponenata, evo vrlo kratkih uputa: napajanje treba biti što kvalitetnije, po mogućnosti od renomiranog proizvođača tipa Zalman, Tagan, Antec, Fortron, Silverstone. Veliko kućište je poželjno zbog praktičnosti. Izbor tvrdog diska, optičkog čitača, disketne jedinice nije odveć bitan, no gotovo je esencijalno da matična ploča bude iz vrha ponude nekog renomiranog proizvođača tipa Asus, Abit ili u posljednje vrijeme DFI, a isto vrijedi i za radnu memoriju, gdje su među najboljim proizvođačima OCZ, Corsair, A-Data i GeIL.

Uza sve ovo valja imati na umu da je nemoguće unaprijed utvrditi koliko će se koja komponenta moći nabrijati - postoje procjene za takvo što te iskustva drugih korisnika na forumu, no stopostotno pouzdanih odgovora nema.

Naravno, većina ovih komponenata znatno je skuplja od jeftinih, bezimenih (eng. no-name) varijanti, no čvrstog smo uvjerenja da gore navedeni savjeti vrijede za svako računalo, a ne samo ono koje namjeravate overclockati, jer će u većini slučajeva ono biti znatno stabilnije.

Nakon što odaberete komponente i kupite računalo, prvo valja instalirati operativni sustav i provjeriti da sve radi dobro bez ikakvog overclockinga. S overclockingom bilo kakve vrste ima smisla početi tek nakon što ste posve uvjereni da računalo radi stabilno. Spomenimo ovdje nekoliko alata koji služe za testiranje stabilnosti računala - CPUBurn, Prime95. Ovi alati također mogu biti opasni po vaše računalo, koristite ih na vlastiti rizik!

Sada dolazi na red promjena postavki u BIOS-u (Basic Input/Output System), ugrađenom mini-OS-u koji kontrolira esencijalne parametre u svakom računalu, a do kojeg u većini slučajeva dolazite pritiskom na tipku Del prilikom podizanja sustava. Mnogi proizvođači matičnih ploča u posljednje vrijeme u svoje BIOS-e ugrađuju i opciju automatskog, obično umjerenog overclockinga, što možda i nije loša opcija za neiskusne.

BIOS jedne Abitove matične ploče

Ono što sada slijedi definitivno je suviše specifično za svaku vrst procesora i platforme da bismo ušli u detaljna objašnjenja. Reći ćemo samo da se u većini slučajeva takt procesora podiže tako da podignete takt sabirnice ploče, zato što je množitelj takta procesora najčešće tvornički zaključan, tj. ne može se mijenjati. No, pritom treba pripaziti na frekvencije na kojima rade ostale komponente u računalu, a na koje također utječe takt sabirnice - prije svega memorija i grafička kartica. Sve su ove komponente osjetljive na povećanje radnog takta i ako samo jedna od njih počne stvarati probleme, čitav sustav postat će nestabilan.

Kod prvog procesora iz našeg primjera, Intel Core 2 Duo E6300, takt procesora je 1,8 GHz, koji se dobiva računanjem takta sabirnice (266 MHz) s množiteljem od 7 - 7*266=1862. Podignete li takt sabirnice promjenom opcije u BIOS-u na, primjerice, 300 MHz, procesor će raditi na frekvenciji od 7*300= 2100 MHz, tj. 2.1 GHz. Ova će - esencijalno jednostavna - modifikacija donijeti znatan rast performansi računala, pogotovo u zadacima gdje je procesor vrlo važan, primjerice arhiviranju datoteka, komprimiranju videa, a donekle i računalnim igrama.

Pitanje je, naravno, kako odrediti do koje točke procesor može ići te kako osigurati da i ostale komponente rade optimalno te da čitav sustav bude stabilan? Odgovor je - strpljivim i polaganim podizanjem takta, pozornim praćenjem temperatura vaših komponenata i testiranjem stabilnosti računala te edukacijom na forumima (obično na službenoj stranici proizvođača) za vašu matičnu ploču, procesor i druge komponente.

Budući da je ovaj tekst ipak namijenjen početnicima, nećemo ulaziti u napredne tehnike. Već i opisane procedure mogu biti vrlo različite za različit hardver. Vaše znanje o računalima jednostavno mora biti veliko da biste uopće krenuli u overclocking, i to na mnogim poljima - morate znati kako radi vaš hardver, koje su optimalne i maksimalne temperature za rad pojedine komponente, kako provjeriti stabilnost računala, a i osnove fizike nisu loše kad se krenete baviti optimizacijom hlađenja.

Stoga, naš je općenit stav da - ukoliko niste overclocking entuzijast koji jako dobro zna što radi - u overclockingu valja biti vrlo umjeren. Već i manja povećanja radnog takta vaših komponenata od deset ili dvadeset posto rezultirat će solidnim povećanjem performansi. Čim morate posegnuti za vrlo skupim hlađenjem ili nepraktičnim rješenjima te opasnim tehnikama kao što je podizanje voltaža komponenata, a niste apsolutno sigurni u ono što radite, znači da ste pretjerali.

12.01.2008. u 13:58 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 09.01.2008.

Što je to 'safe mode'?


Safe mode služi za otkrivanje i otklanjanje problema kad se operativni sustav ne može normalno učitati ili kada se nešto ne može popraviti u normalno pokrenutim Windowsima. Svi noviji Microsoftovi Windows operativni sustavi imaju safe mode.

Uzroci problema zbog kojih je Windowse potrebno pokrenuti u safe modeu ima mnogo, a neki od njih su: neispravni driveri, nasilno prekinuta instalacija programa, .DLL datoteka koja Windowse sprečava u normalnom radu... Nekada, zbog problema ove vrste, Windowse nije moguće pokrenuti 'normalno' već samo u safe modeu.

Windowsi pokrenuti u safe modeu koriste samo osnovne dijelove operativnog sustava neophodne za njegovo funkcioniranje. U ovom načinu rada učitavaju se generički driveri za neke hardverske komponente, tako da će npr. razlučivost ekrana biti 640x480 točaka i neće raditi zvuk. Ovo je normalno za safe mode i ne treba vas zabrinjavati. Sljedećim 'normalnim' pokretanjem operativnog sustava Windowsi će driver za zvučnu i pravi driver za grafičku karticu i stara razlučivost i zvuk će ponovo normalno raditi.

Kako se Windowsi pokreću u safe modeu?
Nakon što uključite računalo, pričekajte desetak sekundi da se odvrti POST (testiranje memorije, popis ugrađenih komponenti...). U trenutku kada se pojavi poruka 'Starting Windows,' pritisnite tipku F8 (budite spremni pritisnuti tipku odmah nakon što se pojavi poruka jer je vrijeme u kojem se Windowsi mogu 'skrenuti' u safe mode prilično kratko). Windowsi bi vam nakon toga trebali dati na izbor nekoliko načina pokretanja među kojima se nalazi i safe mode i safe mode s podrškom za mrežu (safe mode with networking). Ovo posljednje znači da će Windowsi, uz osnovne drivere potrebne za pokretanje, učitati i driver za mrežnu karticu, tako da ćete na računalu imati pristup mreži.

Iz Windowsa pokrenutim u safe modeu možete deinstalirati program ili driver nakon čije se instalacije pojavio problem ili, ako imate Windows ME ili XP, vratiti operativni sustav u prijašnje stanje pomoću system restorea.

09.01.2008. u 20:48 • 2 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 07.01.2008.

Instalacija Viste uz postojeći Windows XP


Instalacija Viste uz postojeći Windows XP
Novi operativni sustav donosi mnoge probleme s kompatibilnošću pa je možda najpametnije za početak napraviti dvostruki boot, tj. instalirati Vistu pored već postojeće instalacije Windowsa XP
Instalacijom Viste pored postojeće instalacije Windowsa XP, korisnik će si osigurati nesmetano funkcioniranje svog računala sa starim operativnim sustavom i svim programima i postavkama tog sustava. Instalacija Viste omogućit će proučavanje operativnog sustava, provjeru njegova rada na računalu i isprobavanje kompatibilnosti korisnikova softvera.

Ovaj je postupak u Visti prilično jednostavan, no kao i uvijek kod ovakvih većih zahtjeva savjetujemo vam da prije početka instalacije napravite sigurnosne kopije svih važnih podataka koje imate na tvrdom disku.

Na ovom ekranu valja izabrati opciju 'Install now'

Za početak valja imati disk podijeljen na najmanje dvije particije ili imati spojen drugi disk u računalu. Za testni rad s Vistom bit će dovoljna particija od 20 GB, preporučamo 40 GB. Disk možete podijeliti softverom poput Partition Magica bez da brišete podatke s njega, samo valja imati na umu da particija na koju će biti instalirana Vista mora biti formatirana u format NTFS. Instalaciju Viste moguće je započeti umetanjem DVD-a u optički čitač ili restartom računala i bootanjem s instalacijskog DVD-a Vista. Što god izaberete, pred vama će se pojaviti Vistini instalacijski meniji.

Unos broja za aktivaciju može se napraviti i kasnije

Izaberite instalaciju Viste, unesite serijski broj kada vas instalacija to traži. Ako želite samo isprobati Vistu, možete odabrati opciju da ne unesete aktivacijski broj odmah. Microsoft vam daje 30 dana korištenja Viste bez aktivacije. Ako ste izabrali ne unijeti broj, prilikom instalacije na sljedećem meniju morat ćete izabrati koju verziju Viste želite instalirati. Odaberite onu za koju imate licencu, u slučaju da se kasnije odlučite ipak zadržati Windowse nakon 30 dana.

Izbor diska na koji će se instalirati Vista

Kad prihvatite uvjete licence, pokazat će vam se ekran koji vas pita kakvu instalaciju želite, nadogradnju ili instalaciju čiste kopije. Ako ste bootali instalaciju s DVD-a, onda će vam instalacija čiste kopije biti jedina opcija. U oba slučaja izaberite tu instalaciju. Nakon toga će Vista pitati na koju particiju da se instalira. Valja odabrati onu pripremljenu za instalaciju - dakle onu na kojoj nisu instalirani Windowsi XP.

Prilikom pokretanja računala s dvama Windowsima, prikazat će se ovaj ekran

Nakon ovog koraka dovoljno je dopustiti završetak instalacije i nakon prvog restarta pojavit će se na ekranu Windows Vista Boot Manager koji će ponuditi pokretanje jedan od dva postojeća operativna sustava.

www.microsoft.com

07.01.2008. u 14:21 • 3 KomentaraPrint#

nedjelja, 06.01.2008.

Registracija i verifikacija Pay Pal računa.



Otkako je servis PayPal postao dostupan u Hrvatskoj mnogi su se krenuli registrirati, no javili su se problemi i nedoumice. Ovdje smo naveli s čime ćete se sve susresti pri registraciji i kako riješiti naoko zamršene situacije
Najpoznatiji servis za online plaćanje je od kraja prošle godine postao dostupan i u Hrvatskoj. Njegova funkcionalnost nije potpuna, hrvatski građani mogu preko PayPala kupovati, ali ne mogu primati novac. Planirate li prodavati stvari na eBayu, to se može pokazati problematično, jer je to preferirani sustav za razmjenu novca na tom najvećem aukcijskom web odredištu. Popularnost na tom servisu PayPal duguje svom vlasniku, eBayu. Želite li samo kupovati sigurno, PayPal je vjerojatno najbolji izbor zbog njegove popularnosti. Točnije, vrlo velik broj online trgovina podržava plaćanje putem PayPal servisa.

Sam postupak registracije računa na PayPalu nema potrebe da posebno pojašnjavamo, jer je vrlo jednostavan, no svakako bismo preporučili malo detaljnije čitanje uputa radi boljeg upoznavanja sa samim servisom. Moramo naglasiti da se u potpunosti pridržavate PayPalovih sigurnosnih savjeta jer vaša e-mail adresa u kombinaciji s lozinkom omogućuje kupnju preko vašeg računa, dakle, svatko tko se dokopa vaše lozinke moći će trošiti novac s vašeg računa.

Nakon kreiranja računa valja mu pridodati sredstvo plaćanja jer je bez toga potpuno beskoristan. PayPal podržava kreditne i debitne kartice. Registracija kreditne kartice se uglavnom pokazala bezbolnom i brzom te korisnici nisu imali nikakvih dodatnih provjera. Nakon registracije kreditne kartice PayPal će upozoriti korisnika da je njegov račun ograničen u transferima na sumu do 100 dolara ili eura.

Za Hrvatsku to znači da se ne može kupiti stvar vrednija od te svote. Tog ograničenja se lako riješiti, na korisničkom računu valja izabrati nadogradnju koja podrazumijeva skidanje 1,95 američkih dolara s vašeg računa. PayPal će skinuti taj novac i poslati vašoj banci u opisu plaćanja četveroznamenkasti broj nazvan Expanded Use Number. Opis plaćanja s tim brojem će biti zabilježen na ispisu vaših novčanih transfera koji dobivate mjesečno poštom. Ne morate čekati toliko dugo, ako imate uvid u svoje transfere putem interneta kroz nekoliko dana možete očitati EUN i time maknuti ograničenje sa svog PayPal računa. Treba spomenuti da tu uslugu niste platili 1,95 dolara i da će vam PayPal vratiti taj novac pri vašoj prvoj kupnji, bit će vam zaračunat popust u istom iznosu.


Lokacija CVV broja na kreditnoj ili debitnoj kartici

Situacija se ponešto mijenja kada pokušavate registrirati debitnu karticu na PayPal servisu. Debitnu karticu daleko je lakše dobiti nego kreditnu, što će uvjetovati njeno češće korištenje od strane mlađih korisnika, ali će isto tako povući za sobom i dodatne provjere od strane PayPal servisa. Nažalost, s PayPalom ne rade sve debitne kartice. Da bi se uopće moglo registrirati debitnu karticu na tom servisu, potrebno je da kartica posjeduje CVV kod. CVV kod je Card Verification Value ili mali broj otisnut na poleđini debitne kartice u prostoru za potpis.

U Hrvatskoj mali broj debitnih kartica ima taj broj, konkretno, posjeduju ga devizne debitne VISA kartice Privredne banke i debitne kartice Erste banke. Za Erste banku nismo bili u mogućnosti provjeriti (neki čitatelji javljaju da registracije Erste kunske debitne kartice prolazi na PayPalu), ali PayPal sigurno funkcionira s debitnom VISA karticom koja se izdaje uz devizni račun u Privrednoj banci. Nemojte se zbuniti, ako taj broj neki službenik nazove CVV2 brojem, to je njegovo službeno ime kod VISA kartica, kao što ga American Express naziva CID, a Mastercard CVC2. Radi se o istoj stvari, koju svaka kreditna kartica mora imati.

Nakon registracije devizne debitne kartice naoko će vaš PayPal račun izgledati normalno i u funkciji, no prilikom prve transakcije velika je vjerojatnost da ćete dobiti dodatnu sigurnosnu provjeru, što će zamrznuti vašu transakciju. Zbog toga bi bilo preporučljivo da za prvu transakciju ne odaberete plaćanje koje je hitno (poput aukcije na eBayu). Neki korisnici s registriranim debitnim karticama nisu iskusili ovu provjeru, ali velika većina jest. Dobijete li sigurnosnu provjeru PayPal će vam pojasniti da zahtijeva od vas dodatnu provjeru bankovnog računa i adrese. Unutar te provjere bit ćete primorani obaviti korak pribavljanja Expanded Use Number koda. Postupak je isti kao što smo ga opisali kod korisnika koji su registrirali kreditne kartice. S time da će vam u slučaju debitne kartice vaših 1,95 dolara biti vraćeno nakon tjedan dana na račun jer ih PayPal neće uzeti, već samo rezervirati za uzimanje i onda nakon vašeg upisivanja EUN broja u PayPalov formular poništiti rezervaciju.

Drugi korak je dokazivanje vaše adrese, PayPal predlaže slanje mjesečnog izvještaja za vaš račun koji je registriran preko debitne kartice na PayPalu. Račun mora biti novijeg datuma i s jasno vidljivom vašom adresom i imenom. Kako takvi računi dolaze krajem mjeseca, a mnogi ih ni ne dobivaju u pisanom obliku, PayPal neće prihvatiti ispis ekrana iz online bankarske usluge, pa se u zamjenu predlaže slanje nekog računa za komunalije. Opet jasno mora biti istaknuti ime osobe koja je vlasnik PayPal računa, kao i njegova adresa (ista ona koja je upisana prilikom registracije PayPal računa).

Oprez, u račune koje PayPal priznaje ne ubraja se račun za mobilni telefon. Ukoliko ništa u vašem domaćinstvu nije na vaše ime (ne vrijedi ime oca, majke, bake, sestre, brata), predlažemo prilaganje uplate za životno osiguranje, stambenu štednju ili sken dokumenta koji posjeduje vaše ime, sliku i adresu. To bi u Hrvatskoj bila vozačka dozvola koja to jedina posjeduje na istoj stranici. Neki od ovdje spomenutih dokaza adrese morat ćete poslati faksom na broj koji će vam PayPal dati. Nije nužno da faks bude poslan s vaše adrese, možete to učiniti s posla, od prijatelja ili iz pošte.

PayPal će prvo poslati e-mail poruku o primitku vašeg faksa (ukoliko ga je doista primio, ako ne dobivate poruku pokušajte ponovo poslati faks). Nakon toga će si uzeti nekoliko radnih dana (obično dva) da izvrši provjeru. Rezultat će biti dojavljen e-mailom, a zamrznuta transakcija (ako se dogodila) bit će dovršena. Nakon završetka provjere vaš PayPal račun će biti potpuno funkcionalan. Imajte na umu da ne možete spremati novac na PayPal račun, već da će svaka transakcija biti skidana s vaše kartice tj. s vašeg računa, jer se radi o debitnim karticama. Dakle, budite sigurni da imate dosta novaca na računu za transakciju.

www.paypal.com

06.01.2008. u 13:50 • 2 KomentaraPrint#

nedjelja, 30.12.2007.

Kako vratiti izgubljene datoteke?



Nesrećom, nespretnošću, nemarom ili zlobnošću izbrisane datoteke ipak nisu nužno zauvijek izgubljene. Upravo zbog velikog broja pokajnika koji često požele vratiti neke izgubljene podatke, u Windowsima postoji funkcija 'Recycle Bin' (kanta za otpatke).

Pri normalnom brisanju u normalnoj radnoj okolini Windowsa, desktopu ili Windows Exploreru, datoteke i mape se ne brišu konačno već odlaze u Recycle Bin – privremeni spremnik. Ondje čekaju dok ih ne izbrišete trajno ili dok ih ne odlučite vratiti 'u život', odnosno natrag u direktorij odakle ste ih izbrisali. To možete učiniti tako da otvorite Recycle Bin, kliknete na željenu datoteku i u lijevoj traci odaberete 'Restore this item' ili tako da bez selektiranja datoteka odaberete 'Restore all items'.


Datoteke se u Recycle Bin neće spremati vječno, već samo do popunjavanja hard diska 'izbrisanim' podacima. Recycle Bin ima svoju prostornu granicu, određenu kao postotak veličine tvrdog diska. Kad se predviđeni prostor popuni, Windowsi će početi trajno brisati datoteke iz kante za smeće, i to redom kako su u nju prvotnim brisanjem bačene (princip FIFO – First In, First Out).

Moguće je podesiti nekoliko postavki vezano uz Recycle Bin, i to ili općenito ili posebno za svaku od particija na disku. Osim količine prostora koji mu je dodijeljen, možete odrediti da se uopće ne koristi, već da se datoteke brišu izravno, te da vas Windowsi moraju upozoriti prije nego što trajno izbrišete datoteku.

Recycle Bin možete i ručno zaobići pri svakom brisanju na način da umjesto same tipke Delete pritisnete zajedno tipke Shift i Delete na tipkovnici. Inače, datoteke će brisanjem preskočiti Recycle Bin ako se radi o deinstalaciji nekog programa, ako se datoteka nalazila na izmijenjenom mediju poput diskete ili pak ako je brisanje izvršeno iz DOS-a ili obične 'komandne linije' unutar Windowsa.


No čak i ako ste trajno izbrisali datoteku ne znači da joj nema spasa. Ono što obično podrazumijevamo pod brisanjem – da datoteci nestane svaki trag na tvrdom disku – zapravo se uopće ne događa. Windowsi samo označe prostor slobodnim za prepisivanje, a sami podaci ostaju fizički zapisani na tvrdom disku. To znači da ih je moguće spasiti ako se to učini dovoljno brzo, prije nego što prostor koji zauzimaju ne prepišu neki novi podaci.

Zato, ako shvatite da ste greškom izbrisali nešto što niste željeli, a to se ne nalazi u Recycle Binu, još uvijek možete spasiti podatke. No za to će vam trebati poseban program za oporavak izbrisanih datoteka. Sličnih programa ima poprilično mnogo. Neki od primjera su Active Uneraser (www.uneraser.com), File Recover (www.pctools.com/file-recover), Norton GoBack (www.symantec.com/sabu/sysworks/basic/features.html), Recover My Files (www.getdata.com), BinaryBiz Virtual Lab (www.binarybiz.com) ili pak besplatni PC Inspector (www.convar.com). Ako ne želite plaćati, najbolje je odmah se odlučiti za besplatnu aplikaciju. Naime, čest štos s onim drugima jest da će besplatno skenirati disk i pronaći datoteku, ali je neće povratiti dok ne platite licencu.

Šanse da pronađete datoteku će vam se bitno povećati ako ste prethodno particionirali disk, na način da je jedna particija (C:) namijenjena programima, a druga (D: i sl.) podacima. Na taj način, ako ste izbrisali datoteku s D: particije, programi koji se pokreću s C: particije neće svojim privremenim zapisivanjem podataka prepisati njezin prostor. Također, imate puno veće šanse ako na disku ima mnogo praznog prostora, tako da Windowsi neće odmah prigrabiti ono što ste oslobodili posljednjim brisanjem.


Također, program za oporavak trebalo bi instalirati prije nego što vam se dogodi neprilika s izgubljenim podacima. Naime, instalacija novog programa nužno dovodi do zapisivanja podataka na tvrdi disk pa se može dogoditi da željeni lijek bude upravo propast vašim datotekama. Iz istog razloga, kad shvatite da ste slučajno izbrisali datoteku, nemojte raditi apsolutno ništa na računalu. Isključite sve aplikacije i ne dirajte ga. Nemojte ga niti slučajno gasiti ili resetirati jer te procedure također zapisuju podatke na disk. Posljednja stvar koju želite učiniti u tom periodu jest defragmentirati disk.

Da se pokretanjem spasonosne aplikacije s tvrdog diska ne bi prepisali izbrisani podaci, većinu programa napravljenih za tu svrhu može se pokrenuti izravno s CD-a na kojem dolaze, ili pak s floppy diskete. Ako CD ili disketu s programom nemate, otiđite na drugo računalo i nabavite ih, nemojte skidati s interneta na ugroženo računalo.

No što ako je problem ozbiljnije naravi – npr. ako je disk oštećen do te mjere da se na njemu ne može raditi ili ako ni softver za oporavak datoteka ne može pomoći? Naime, uz odgovarajuću tehnologiju, čak i podaci preko kojih je višekratno pisano mogu biti spašeni, pomoću mikroskopije magnetskih polja.

U ekstremnim situacijama nužno se obratiti stručnjaku, tvrtki koja se bavi spašavanjem podataka (data recovery), kakvih ima nekoliko i u Hrvatskoj. Korištenjem posebne opreme, oni često mogu spasiti ono što je naizgled nepovratno propalo.

30.12.2007. u 19:18 • 3 KomentaraPrint#

petak, 28.12.2007.

Kako particionirati hard disk?



Nekoliko particija na jednom tvrdom disku gotovo je neizbježno, kako radi lakše organizacije velike količine podataka, tako i zbog performansi diska. Naime, pravilo je da jako velike particije uzrokuju sporiji rad računala, jer što je veća particija, to su veći tzv. clusteri, odnosno skupine podataka koje računalo učitava s diska.

Particije je moguće napraviti na nekoliko načina, ovisno o tome imate li već na disku snimljene podatke ili ne. Prilikom instalacije Windowsa XP, u tijeku instalacije možete namjestiti broj i veličinu particija, datotečni sustav itd., u prilično jednostavnom tekstualnom sučelju.

Često korišten način particioniranja je FDISK, program koji se pokreće u DOS-u, dakle izvan Windowsa. U DOS komandnoj liniji utipkajte 'fdisk' i slijedite upute na ekranu. Važno je zapamtiti da FDISK briše sve podatke na disku te stoga na taj način nećete moći sačuvati podatke i programe nakon što stvorite particije. Mada nema neko prijateljsko korisničko sučelje, FDISK će obaviti posao. Prvo ćete morati stvoriti primarnu particiju (C:), onu na kojoj će se nalaziti operativni sustav. Potom ćete od ostatka diska napraviti 'extended' particiju, a iz nje onoliko koliko želite logičkih particija (D, E, F...).

Želite li, pak, sačuvati podatke na novim particijama, za taj će vam posao biti potreban poseban program dizajniran u tu svrhu. Vjerojatno najčešći je Symantecov Partition Magic http://www.powerquest.com/partitionmagic koji omogućava smanjivanje, povećavanje, spajanje ili razdvajanje postojećih particija, stvaranje novih, te prebacivanje između različitih datotečnih sustava (FAT, FAT32, NTFS), što će vam biti korisno želite li više operativnih sustava na istom računalu.

28.12.2007. u 16:44 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 27.12.2007.

Što je brzo? a što puno formatiranje diska?

Image Hosted by ImageShack.us


Prilikom instalacije svježe kopije Windowsa ili prilikom preformatiranja diska u NTFS ponudit će vam se da formatirate disk na dva načina. Prvi je full, a drugi je quick. Svatko tko je to radio, zna da format full traje neusporedivo dulje od formata quick. Što se zapravo događa u tom vremenu? Prilikom formatiranja uklanjaju se svi zapisi na driveu koji se formatira, međutim koristite li full, Windowsi će tada napraviti i kontrolu tog diska za bad sectore, oštećene sektore na koje više nije moguće zapisivati podatke niti ih pročitati sa njih. Bad sectori će biti obilježeni i struktura diska će biti postavljena tako da više nikada neće biti upotrijebljeni. Format quick će obaviti samo posao uklanjanja datoteka i preskočiti provjeru za bad sectore.

Znate li da je vaš disk neoštećen, slobodno možete izabrati format quick, no radi li se o disku kod kojeg sumnjate na oštećenja, ne bi bilo loše napraviti full i uvjeriti se u njegovo stanje. Kod novih neformatiranih diskova valja napraviti format full.

U slučaju da samo želite provjeriti zdravstveno stanje vašeg diska bez formatiranja, to možete napraviti komandom chkdsk /r. Jednostavno je utipkate u command promptu.
thumbup

27.12.2007. u 18:19 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< ožujak, 2008  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne? web counter
web counter

Opis bloga

Upute i pomoć za korištenje računala i interneta

Linkovi

Tportal.hrthumbup


Što je brzo? a što puno formatiranje diska?

Kako vratiti izgubljene datoteke?

Kako particionirati hard disk?

Registracija i verifikacija pay pal računa.

Instalacija viste uz postojeći Windows XP

Što je to safe mode?

Overlocking računala.

Kako spojiti laptop i pc računalo.

Informatički riječnik.

Video upute za Instalaciju Windows XP